ODISEJ JE PLOVIO ŠIBENSKIM VODAMA !

Hoće li na ponovno aktualnu teoriju meksičkog homerologa Roberta de Salinasa Pricea o lokaciji mitske Homerove Troje u Gabeli afirmativno utjecati pojava knjige Vodičanina Mile Bastića s kojom on, kaže, dokazuje presudnu vodnu važnost grada Vodica u prošlosti, odnosno njegovo lociranje dijela priča o Odisejevim lutanjima u vodičko-šibenski akvatorij: Kanal sv. Ante, Zablaće, Krapanj, Zlarin, Vodice, Tribunj?
Bastić je tu pronašao geomorfne točke koje točno potvrđuju prostore i iz najstarijeg antičkog epa o Argonautima i kasnijih priča o Odisejevim lutanjima.
No- kako je počelo Bastićevo istraživanje?

MLETAČKO TRGOVANJE: CIPAR ZA VODICE
Na staroj karti Mathea Pagana iz 1530. godine prikazan je prostor zadarskog i šibenskog pordučja. Karta ima milijun konfiguracijskih detalja i toponima, a već i prostim okom na mjestu današnjih Vodica jasno se vide sićušne arkade nevelika akvedukta. Taj se akvedukt dade vidjeti i na karti Matije Kolunića Rote iz 1570. godine, vodi točno od današnje vodičke župne crkve do mora. Pa kad su 2004. godine počeli građevinski radovi na uređenju glavnog vodičkog trga a na svjetlo dana izbačeni kameni segmenti kanala koji je vodu vodio od crkve preko Gornjeg i Donjeg bunara do mora odnosno broda, Mile Bastić, siguran da je riječ o rimskom akveduktu sa starih zemljovida, uspio je nakratko zaustaviti radove ali ne i spriječiti devastaciju: uništena je četvrtina akvedukta.
-Premda sam i prije bio pasionirani istraživač, proučavatelj i poznavatelj ovoga kraja, nakon tih događanja dao sam se na temeljito istraživanje povijesti minijaturnog rimskog podzemnog vodovoda koji je imao dnevni kapacitet od 364 000 litara vode, i koji je imao presudan značaj za susjedne gradove Šibenik i Zadar, od kasnog srednjeg vijeka pa sve do izgradnje vodovoda kroz 19. stoljeće. Značaj vodičke vode bio je golem i za Veneciju. Tako je, piše Bastić, u Ciparskom ratu (1571. -1573.) kad su bezvodni Zadar i Šibenik bili orkuženi turskom silom koja je zauzela Vodice, Venecija bila prisiljena mijenjati Cipar za Vodice, da Zadar i Šibenik ne ostanu bez vode a njena se vlast slomi na istočnom Jadranu. Uz sve drugo što sam pronašao in situ, u putopisu Alberta Fortisa Put po Dalmaciji iz 18. stoljeća pronašao sam u Vodicama i opis podzemne rijeke. Da skratim- jasno je da Vodice svoje ime zahvaljuju toj rijeci koja i danas teče u vidu desetaka kanala, podzemnih potoka, vrulja i utiče u more od Plitke punte na zapadu do Jadrije na istoku, duž nekih sedam kilometara. Uostalom, ti su tokovi i danas ucrtani u hidrografskim kartama, o njima govori i niz hidronima na ovom prostoru- priča Bastić.
Ovo je u najkraćim crtama Bastićev povod da se bavi proučavanjem vodičkog akvedukta, podzemne rijeke, vode koja je mjestu nadjenula ime. Međutim, voda je Bastića odnijela daleko dalje nego se i sam nadao: u priče o Argonautima, i priče iz grčke mitologije!

ADRESE IZ EPOVA
-Prijelomni trenutak zbio se kad sam u 22. poglavlju Pseudo-Skylakova Peripulusa, itinerera i najstarijeg opisa obala Sredozemlja putopisca i geografa iz 4. stoljeća prije Krista, našao da se pri južnoj granici Liburnije- a na širem vodičkom zemljopisnom okviru- nalazi rijeka Katarbates, čije je ime 1950. godine znanstvenik Duje Rendić Miočević sanirao u ime Kataibates, u prijevodu ponornica ili podzemna rijeka. U to vrijeme nije bilo znanstvenih spoznaja o podzemnosti vodičke rijeke, ime Katarbates Potamos vezalo se uz granične liburnske rijeke Krku i Zrmanju a daljnjih istraživanja u smislu identifikacije i lociranja rijeke s tim imenom nije bilo. No kad sam kod Pseudo-Skyilaka našao upisano ime Lotofazi na nekih osam kilometara istočno od Vodica tad mi se sve otvorilo! Riječ o prostoru Kanala sv. Ante kojim se danas prilazi Šibeniku! Budući da je ime Lotofazi istovjetno s jednom od priča Homerove Odiseje, a imanentno obilježje je močvara- lokalizirao sam to na istočnu stranu Kanala sv. Ante na koji se veže prostor današnjeg Zablaća.
Tada je Bastić u ruke, kaže, dobio ključ za čitanje "adresa" ne samo iz Odiseje nego i predaje o Argonautima, dvaju, kako kaže, umreženih epova!
-Spoznao sam da su Argonauti na putu od Dunava do mora plovili Kanalom svetog Ante, odnosno rijekom Krkom koju opis Apolonija Rođanina u njegovoj Argonautici prikazuje s "izvorom u brdovitu području na sjeveru iz pravca bure, s bukom slapova, s uočljivošću kanjona izdaleka, a plovnošću preko jezera" a to je Prukljan, i, konačno, plovidbom između Pseudo-Skylakovih ili Homerovih Latofaga s jedne i Katarbates Potamos ili Apolonijeve Ilirske rijeke crne duboke, odnosno vodičke rijeke, s druge strane. Nakon izlaska na more tu je plovidbu moguće locirati prema uvjerljivo opisanom zablaćkom močvarnom području i prema "trokutastom" otoku Peuki- Zlarinu!

KIKLOP U VOJARNI
U tom je kontekstu Bastić počeo iščitavati i ključne elemente iz kojih je locirao dio Homerovih priče o lutanjima iz Odiseje! Kiklopovu pećinu našao je u Vojarni knezova Bribirskih HV u Zaljevu svetog Petra u šibenskoj luci. U priči o Odisejevoj krađi koza na Kozjem otoku kaže:
-Prema vjerodostojnom opisu niske otočne konfiguracije a i prema današnjem iskrivljenom latinskom imenu otoka, to je otok Krapanj. Pa i don Krsto Stošić piše da je Krapanj do 15. stoljeća bio nenaseljeni pašnjak i zabran za ovce- kao i tada! Fatalna Kirka je, pak, Odiseja s otoka Eeje- Zlarina-upozoravala na mitske sirene i na Scilu i HarIbdu u Kanalu sv. Ante. Scilinu pećinu Bastić je prepoznao u crkvici-pećini sv. Ante u najvišoj litici kanala, a HarIbdu u opasnim rtovima i nepredvidivim strujama nasuprot, u kanalu s nepredvidljivim strujama i složenim mirkoklimatskim prilikama u kojima vrebaju mnoge opasnosti za antičku navigaciju! U priči o Kirki na otoku Eji prepoznao sam Zlarin, po svim opisima i prostornim suodnosima toga otoka s lokacijama iz drugih priča i prema onome što Odisej vidi s vrha. Kirka s otoka Eje-Zlarina- govori Odiseju o nevoljama koje mu predstoje u plovidbi kanalom Scile i Haribde (kanal sv. Ante) kroz koji je pod zaštitom Here ipak uspio isploviti brod Argo! Priča o Lestrogencima odvijala se pak na brdu Kamena i na vrhu Telengrad iznad uvale Sovlja- sve se dade iščitati čak i iz današnjih naziva i tadašnjih opisa koji odgovaraju današnjoj geomorfologiji- kaže Mile Bastić.
Mile Bastić ima dovršen materijal za knjigu u kojoj u prostoru, in situ, rekonstruira predaju o Argonautima i priče iz Odiseje, temeljeći se, kaže, na istraživanjima uglednih hrvatskih i stranih znanstvenika i istraživača.
-Geomorfija prostora koji Homer opisuje u Odiseji je neizbrisiva: otoci su tamo gdje piše da su, vode također, pećine, potoci i rijeke. Sve sam obišao, istražio, snimio, potvrdio...
Zanimljivo je da je Bastićev rukopis gotov u vrijeme kad je iz tiska izašla treća knjiga Roberta de Salinasa Pricea, "Homerovi šaptači", autora koji je prije 22 godine počeo dokazivati da Troja nije tamo gdje je ni Schlieman, a ni itko drugi, nije pouzdano dokazao, u maloj Aziji, već u Gabeli, i da se tamo odigrao Trojanski rat. Bastić pak nalazi da je Odisej lutao tamo gdje su na Mediteranu postojali uvjeti za to, na prostoru oko Vodica gdje ima toliko pitke vode, odakle je i krenula ova njegova "bujica"!
-Za moju su teoriju irelevantne dileme o Schliemanovoj ili de Salinasovoj lokalizaciji Troje! Moju teoriju može osporiti samo onaj tko dokaže uvjerljiviju geomorfnu strukturu prostora, koja odgovara detaljima i opisima iz epova. Dotle se moja teorija može samo prihvatiti- ili ignorirati, kaže Mile Bastić.

Slobodna Dalmacija, Jadranka Grubač