ŠIBENSKE KAPE NELICE KNEŽEVIĆ

Vodice - Čuvarica šibenske folklorne baštine, poznate “crvenkape” i narodnih nošnji, Nelica Knežević, vlasnica Ateliera “VeNel” u Šibeniku, sprema novi pothvat. Riječ je o projektu “Tisuću kapa Šibenika”, koji bi se početkom ožujka trebao dogoditi na poznatom Obrtničkom sajmu u Münchenu.

Projekt su podržali Grad Šibenik, Šibensko-kninska županija i Biskupski ured, a cilj mu je označiti zemljopisno podrijetlo šibenske kape na europskom tržištu, te se približiti ideji zaštite šibenske kape kroz UNESCO.

- Münchenski događaj bi trebao potvrditi da je ta kapa živi subjekt i danas. Naravno da ona nije svakodnevni uporabni predmet, kao što nije ni paška čipka, no prisutna je u svim važnim događajima u širemu šibenskom kraju. A to znači da je simbol ponosa, različitosti i posebnosti - kaže naša sugovornica.

Planira okupiti tisuću ljudi sa šibenskom kapom na glavi koji bi stvorili oblik najveće kape na svijetu, “sašivene” od ljudi. Nelica Knežević, na čiji je prijedlog i inicijativu 2008. šibenska kapa uvrštena na popis hrvatske nematerijalne kulturne baštine Ministarstva kulture, već u ormaru slaže kape, no ne bavi se samo njima.

- Trenutno radim na projektu “Košulja Dalmatica”. Šijem muške košulje za svakodnevnu uporabu, za svečane događaje kao što su vjenčanja, maturalni plesovi... Zapravo istražujem kako i gdje ubaciti motive sa starih nošnji i promatram kako ih prihvaćaju mladi ljudi – govori gospođa Nelica, koju smo posjetili u njezinu domu u Vodicama.

U prizemlju je vezionica sa strojem za vezenje na kojem radi njezin suprug, dok na katu ona ručno izrađuje nošnje.

- Pokušaj da izvornost implementiram u sadašnjost na plemenit i mladima prihvatljiv način jesu i ove ženske torbe i male torbice za mobitele – govori gospođa Nelica pokazujući nam ih i prateći naše reakcije.

- One su dio tradicije u modernom životu. No, smatram da još nisam našla dobar kompromis, jer mladi imaju svoj svijet i prepoznati ga, zahtjevan je posao, ne samo za dizajnere nego i za psihologe – napominje naša sugovornica, koja inače surađuje sa poznatim šibenskim etnologom Jadranom Kalom.

U njezinu radu joj pomažu fotografije iz Etnografskog muzeja u Splitu prema kojima izrađuje nošnje, i to jedino od materijala koji su se koristili u 19. stoljeću: sto posto čisto, gotovo platno, vuna, lan i svila. Osim šibenskih kapa, ukrasnih predmeta i lutki, ima i narodne nošnje Dalmacije. One su, smatra, izrazito zapostavljene i još uvijek nepriznatih “zlatoveza” i “sreboveza” koje su jedino sačuvali Sinjani.

- Zlatom i srebrom okićena muška prsa imale su i nošnje u Splitu, Šibeniku i Zadru – kazuje Nelica koja je, kako bi na to podsjetila, izvezla šibensku kapu u zlatu i srebru.

Nošnje izrađuje za mnogobrojna kulturno-umjetnička društva Šibensko-kninske županije, za klape, za vodičke i tišnjanske žudije, a posebno je raduje što je izradila muške i ženske nošnje za dječji vrtić u Vodicama. Biogradske i kninske nošnje radila je isključivo po fotografijama, dok je za Prvićane obnovila stare kape s bijelim vezom na bijelom platnu. To su kape koje mladići nose u crkvi u vrijeme Uskrsa.

- Svaki rad na nošnji zahtijeva dugo istraživanje. Ovaj moj posljednji rad, “Košulja Dalmatica”, oduzeo mi je dosta vremena. Imam nekoliko varijanti košulja, svečane i radne ili, kako ja kažem, na baverin i na pjate, a pokušat ću napraviti i konkurenciju trogirskom odijelu. Istražujem već dugo i nadam se da ću uspjeti u kreiranju pravog šibenskog veštita – otkriva nam neumorna gospođa Nelica.

slobodnadalmacija.hr